-Piše: Tomica A. Milović
Sila i moć, ili narodski rečeno batina, od davnih vremena do dana današnjih služila je i služi za uređivanje i preuređivanje odnosa u međuljudskoj i društvenoj zajednici. Silom i moći, njenom upotrebom i zloupotrebom, a radi ostvarenja siledžijskog cilja, koristili su se (i koriste) mnogi pojedinci i grupe. Pokazivali da nasilje i teror (verbalni ili fizički), kao glavno i nezamjenjivo oružje sile i moći, kao prljavo sredstvo borbe, dovode do isto tako prljavog cilja. Do nelegalnih i nelegitimnih rezultata. Do rezultata očekivanih od svakog batinaškog pohoda.
Ne znam ko je i kada skovao krilaticu „batina je iz raja izašla“. Ali, ona je svakako proizvod filozofije zla. Neko se ovdje grdno narugao raju, izreklamirao pakao. Pokušao gurnuti (bezuspješno) Boga i božiju narav u naručje satanine adske prirode.
Sila i moć, kao mašina za proizvodnju zla, manifestuju se kroz više pojavnih oblika. Ispočetka, one su verbalne, kao nekakva „dobrotvorna“ akcija prema subjektu na kojeg su se nameračili. Kao metoda za vaspitavanje i prevaspitavanje. Ako im ta pedagoška prevara ne prođe, sila i moć prelaze u viši, radikalni oblik djelovanja. Prelaze u fazu fizičkog pritiska. U fazu nasilja. Počevši od uskraćivanja prava na slobodu kretanja, na slobodu mišljenja, pa do praktičnog negiranja prava na fizičko postojanje. Na goli život.
Sila i moć, dakle, gaze sve pred sobom. Gaze onom okrutnošću i onom žestinom, kako to izrežiraju sami silo-moćnici. Pred stampedom sile i moći padaju svi „nelegitimni“ ciljevi. Sva „nelegitimna“ dostignuća čovjekovog istorijskog koda. Padaju istina, pravda, stradaju moralni principi. Totalitarna svijest, autokratska „demokratija“, manipulacija i organizovano laganje, iz temelja su oburdavale sve građevine na kojima je počivao, ili bi trebalo da počiva civilizacijski razvoj. Tako je bilo od postanka, i trajaće sve do potpunog nestanka čovjekova. Do kraja istorije.
Ljudsko pamćenje, kroz pisane i nepisane tragove, predanja i materijalne dokaze, registruje nastanak kolonijalnog ropstva. Još od milenijumima starih Feničana (Puna), pa preko mnogih grčkih robovlasničkih državica i čuvene rimske robovlasničke imperije. Ipak, svoj puni procvat kolonijalno osvajanje doživjelo je nastankom kapitalizma i krupne kapitalističke proizvodnje, ekonomskog i finansijskog blagostanja. Bio je to podsticaj da mnoge razvijene imperije zapadne (kapitalističke) Evrope, u pohoti da uvećaju svoje bogatstvo otimanjem tuđih dobara, krenu na sirovinski bogate, ali industrijski nerazvijene zemlje. Osvajački pohod zapadnih krstaša na svojoj koži su naročito osjetile zemlje sa afričkog kontinenta.
Prastara kolonijalna osvajanja od strane silnih i moćnih danas su se modernizovala. Ne terorišu silnici slabe, nejake i povodljive, primitivno, kao nekada. Protogonisti ovog zla trude se da njihovi batinaški pohodi budu što „humaniji i demokratskiji“. U skladu sa civilizacijskim i tehnološkim napretkom. U skladu sa koeficijentom ludila u osvajačevoj glavi.
Moderna „demokratska“ kolonizacija nije banula i rasprtila svoje maligno sjeme nasred Crne Gore juče. NATO osvajač, apsolutno protiv većinske volje crnogorskog naroda, ušetao je ovdje nakon mukotrpno pripremanog terena još od početka devedesetih godina prošlog vijeka. Tada je na vlast u Crnoj Gori, takođe nasilnim putem, došao DPS. I otpočeo duhovno, moralno i materijalno razaranje crnogorskog društvenog i državnog tkiva. Poduhvatila se ta vlast (koja traje i danas), uz pomoć takozvane međunarodne zajednice (zapadnih NATO krstaša), da izgradi najprije novi crnogorski identitet. Glanc novi. S novom vjerom, novim jezikom, novim pismom, novom kulturom. Da od tradicionalne, Crne Gore, stvori tikvu bez korijena. Stvori čudovište utemeljeno na antislovenstvu. Antipravoslavlju. Na srbofobiji i rusofobiji.
Uz stalne pohvale zapadnih krstaša, crnogorski kleptomanski režim čini što mu je srcu drago. Ukinuo je crnogorskog građanina kao nosioca suvereniteta, i umjesto njega, ustoličio je zapadne mutivode da odlučuju o sudbini Crne Gore, u skladu sa njihovim kolonijalnim, osvajačkim interesima. Uz sitne mrvice koje dodijeli i crnogorskom nenarodnom, vazalnom režimu, zbog njihove lojalnosti NATO osvajaču.
Nakon što su Alibaba i njegovih četrdeset šest razbojnika (DPS-SDP poslanika), pridružili Crnu Goru kolonijalnom NATO osvajaču, kao da se ubrzano priprema neko novo crnogorsko zlojutro. Intenzivirala se, prije svega, antisrpska ujdurma. Hapse se, batinaju, u kazamate smještaju, po apsolutnom prioritetu, Srbi, i svi oni koji se sa njima druže.
Da bi moguće veće zlo bilo predupređeno na vakat, molim najistaknutije predstavnike crnogorskih bratstava, plemena, Nahija i Brda, da se organizuju, i ne dozvole da Crna Gora, naša majka, postane neka nova Lelejska Gora. Ovdašnja vladajuća politička elita kao da je pomahnitala. Kao da želi „isklati braću među sobom“.